Predstava
Hoću kući
Hoću kući
Predstava je izvedena u subotu, 15.7.2023. godine u okviru festivala FEDRA 2023 na sceni Kulturno sportskog centra u Bugojnu sa početkom od 20.30h.
Festival je završen u petak, 21.07.2023. godine u Bugojnu u organizaciji JU KSC Bugojno, a predstava „Hoću kući“ nastala u produkciji Pozorišta mladih Tuzle i Srednje „Savremeno – umjetničke škole“ Tuzla dobila je tri prve nagrade.
Nagrada za najbolju žensku ulogu festivala za ulogu „Tanje“
Obrazloženje žirija:
Ovu izuzetno tešku ulogu maloljetne trudnice, Amila vješto gradi superiorno se koristeći svim raspoloživim glumačkim sredstvima.
Nagrada za najbolju režiju
Obrazloženje žirija:
Adnan Mujkić je svojom režijom uspio dosljedno prikazati život djece sa ulice komparirajući ih sa životnim pričama djece sa ulica Tuzle i okoline, koje često svjesno ili nesvjesno, zanemarujemo.
Nagrada za najboljeg mladog glumca za ulogu „Žutog“
Obrazloženje žirija:
Za ulogu „Žutog“ u predstavi „Hoću kući“ Pozorišta mladih Tuzla i Srednje „Savremeno-umjetničke škole“ Tuzla, koji je na vjeran način prikazao slijepog dečaka sa društvene margine.
U nastavku pogledajte fotografije sa izvođenja predstave na FEDRI 2023, Bugojno.
Ovo je priča o životima i sudbinama djece koja žive na ulici, djece koja nemaju porodicu i dom, djece bez matičnog broja.
Ovo je priča o beskućnicima koji maštaju o tome da će jednog dana doći kući. Za neke od njih kuća je dolazak u Njemačku ili neku drugu zemlju Evropske unije, za neke je to ljubav, hrana, dobijanje rodnog lista i pasoša, kupovina stana, pronalazak roditelja…
Predstava počinje tako što se grupa djece (Foma, Blizanac i Žuti) vraćaju u napušteni podrum u kojem žive bježeći od sveštenika Venjamina i časne sestre Slavice. Venjamin i Slavica su ih prethodno sreli na ulici kako prose moleći za pomoć. Imali su namjeru pomoći im, ali su se djeca uplašila i pobjegli su od njih. Tako Venjamin i Slavica uđu u isti podrum kao i djeca. Uskoro su šokirani saznanjem da oni tu zapravo žive, da im je to kuća, saznaju njihove tužne biografije i životn priče. Odlučuju im pomoći ne znajući šta im se sve može desiti. Venjamin i Slavica uskoro saznaju da, pored Blizanca, Fome i Žutog, tu živi i djevojčica Tanja koja ima 15 godina i koja je silovana i trudna. U trenutku njenog najvećeg bola, Tanji u misli dolazi njena mama koja je umrla i koja joj pomaže da lakše pronađe svoju kuću – tamo negdje na drugom svijetu…tamo gdje je jedina prava kuća.
Od starijih likova koji žive u tom podrumu, upoznajemo Žanu i Larisu koje su natjerane i stavljene u lanac prostitucije, te Majka koji je ludo zaljubljen u Žanu i koji mašta o tome da obezbijedi pasoše s kojima će pobjeći. Međutim, Žana ne vjeruje da on to može realizovati, odbija ga od sebe ističući mu kako je ona kurva, kako je uprljana i kako za njih nema sreće. Priču dodatno komplikuje činjenica da je Larisin brat nestao i niko ne zna šta je bilo s njim.
Svima njima upravljaju Ožiljak, Sine i Sila, nasilnici koji su se nametnuli kao vođe i koji ih iskorištavaju na različite načine. Šalju ih na ulice da prose, kažnjavaju ako ne “zarade” dovoljno novca, ugovaraju seksualne usluge za jednu noć, prodaju njihove organe, upravljaju njihovim životima.
*fotografija s premijere predstave
Uzrok su dileme kod Slavice koja se pita da li Bog uopće postoji? Ako postoji, zašto im ne pomogne? Zašto je dopustio da djeca ovoliko pate?
Nemajući dovoljno čvrste odgovore, Slavica napušta podrum, a vjerovatno i religiju u koju je do tada vjerovala. Tako Venjamin ostaje da se bori sam protiv svih ovozemaljskih nedaća i nevolja.
Uskoro mu bacaju knjigu u koju čvrsto vjeruje, razapinju ga stavljajući mu natpis „zabranjen pristup” i „mjesto zločina” a sve to uz slavlje i opijanje od novca kojeg su mu uzeli, a koji je bio namijenjen za crkvu. Ipak, on i dalje vjeruje da je moguće od njih napraviti bolje ljude!
Ovo je emotivna priča o jednoj destruktivnoj generaciji djece i mladih koje je društveni sistem napravio takvima, koje su svi napustili, zanemarili, ostavili, kojima su oduzeli pravo na život, koji su izgubili nadu i vjeru.
Ovo je opomena svakom društvenom i političkom sistemu, svakom roditelju i staratelju, svakoj odgojnoj ili obrazovnoj ustanovi, svima koji vode društvo!
*fotografija s premijere predstave
Autor originalnog djela:
Ljudmila Razumovska
Režija:
Adnan Mujkić
Adaptacija:
Amila Beširović
U predstavi igraju:
Kemal Fazlić, Amila Šećerbegović, Amila Beširović, Mirza Mujagić, Zerina Mujkić, Amar Mujkić, Tarik Kačapor, Adi Atlić, Mateo Marijanović, Sara Miščević, Dalal Dea Stolica, Emina Morankić i Vedad Naimkadić.
Produkcija:
Pozorište mladih Tuzle
Udruženje „Mladi Tuzle“ Tuzla
Srednja „Savremeno – umjetnička škola“ Tuzla
Saradnici u organizaciji:
Dušana Šušić i Tarik Dedajić
Scenografija/Rekvizita:
Amra Dedić
Kostimografija:
Edina Topčagić
Izbor muzike:
Anela Huremović – Bošnjaković
Dizajn plakata:
Adi Atlić
Fotografija/video/tehnika:
Una Storia Studio, Lamija Redžepagić, Mirsad Aljić, Adi Atlić, Edin Džaferović i Zejd Sukanović
Za svakodnevni uvid o predstavama te informacijama o trenutnim i nadolazećim događajima posjetite i facebook stranicu Pozorišta mladih Tuzle klikom na dugme u nastavku.
Mjesto sigurnog odrastanja
Transakcijski račun:
(Raiffeisen bank dd BiH)
1610250022930071
Identifikacioni broj:
4209890760008
Karte je moguće rezervisati putem poziva na broj +387 61 365 600 (svakim danom od 9.00h do 16.00h)
Karte preuzeti na biletarnici Pozorišta mladih Tuzle.
Čitajte kraće tekstove o kulturnim i projektnim aktivnostima unutar Pozorišta mladih Tuzle na našoj facebook stranici.