‘Bračna igra’ je magistarska predstava Adnana Mujkića nastala 2016. Godine u produkciji Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli u saradnji sa Pozorištem mladih Tuzle.
Drama „Bračna igra“ je duodrama autora Edwarda Albee-a koja je svoju premijeru imala 1987. godine u Vienna's English Theatre. Problem koji drama tretira tematski se bavi gorućim pitanjem savremenog društva koji se najjasnije ocrtava kroz poimanje i odnos pojedinaca, kao indiviudalnih egzemplara i njihovih kriza (tih isth individualnosti) zaključanih u bračnoj zajednici/igri. Kakvo je savremeno društveno stajalište ako pogledamo iz ugla ovdašnje individue o jednom ovako važnom i odgovornom koraku ka suživotu/braku? Generalno se ne poduzimaju nikakvi značajni socijalni edukacijski programi koji bi neiskusnog i nepripremljenog budućeg bračnog konzumenta osposobili i uputili ka ovoj “jednosmjernoj ulici“ kako se neki, koji vole crni humor, šale.
Mi smo, kao društvo, daleko odmakli od onog vremena kada smo htjeli i mogli vjerovati u svetost jedne takve institucionalne tvorevine, koja se po principu predanja s koljena na koljeno, čuvala i njegovala poput svetog slova na papiru. Uveliko smo zagazili u vremena kada i od Heroja pravimo jad i bijedu, kada Mudrosti dajemo predznak ludosti, kada se Svetosti stidimo i kada Uzor tražimo u izopačenosti. Kako da u ovom ambijentu pojedinac uopšte zna i upozna Sebe? Kako da onda prepozna(m) drugo(st) i da očuva(m) ljepotu različitog u sebi i u tom drugom? Kako da nađe(m) ono(g) pored kojeg neću gubiti Sebe zarad suživota? Kako da njegov sjaj ne bude bljeđi, ukoliko je moj blještav? Kako izaći iz obruča u kojeg nas mentalno predanje uskog poimanja Slobode ograničilo? Čini se da „Bračna igra“ nema tendenciju da ohrabri i nacrta lijepu sliku idiličnog života u dvoje. S druge strane, mora se priznati, da svom silinom surovih preispitivanja, razotkrivanja, ogoljavanja, banaliziranja, imaginiranja, konfrontiranja, nadmudrivanja, intrigiranja, prebacivanja, ironiziranja, duboko zadire u suštinu kolektivizacije individualno(g)sti, ili preciznije zadire u pitanje gdje prestaje(m) Ja, a počinje(š) Ti?
Kako se ostane bez Sebe? Kada se pređe ta nevidljiva granica? Kako se prilagoditi, a ostati Svoj? Može li brak koji ima svoje trajanje, odredbe i principe ostvariti prostor za očuvanje integriteta individualnosti? Oni mudri kažu u traganju je istina! Da li je Albee, uopšte, ostavio nadu čovjeku savremenog doba da sačuva individualni integritet, ili je brak, kao takav, još jedna izmišljotina i prevara koja potkrepljuje iluzornu sliku ljudske potrebe da o svojoj (ne)ponovljivosti, (ne)originalnosti i (ne)individualnosti posvjedoči kroz drugo ljudsko biće?
Igraju: Emina Goletić i Adnan Mujkić
Mentor: Vlado Kerošević, redovni profesor
Komentor: mr.sc.Sanela Babić, docent
